Prije 5 g., dana 25. studenog 2014. godine napustio nas je dragi Vinko Šarić Ćurdušić u svojoj 79. godini života. Vinko je sedmerostruki prvak, samim time i najtrofejniji natjecatelj manifestacije “Dobro slaži i ostani živ”, natjecanja poštenih ljudi u laganju koje se svake godine održava u Hajdučkim Vrletima.

Kao što samo ime manifestacije glasi, pošteni čovjek Vinko dobro je ‘lagao’ za potrebe natjecanja ili kako je on često naglašavao pripovijedao je ‘istinu’ na natjecanju laži. Bez obzira na njegovo očigledno kršenje natjecateljskih pravila, on ostaje živjeti zauvijek u našim sjećanjima, te ovom zgodom odajemo mu premalu počast s obzirom koliko dubok trag je ostavio.

Imao je zarazan osmijeh, a iako su se titule za najboljeg natjecatelja iz godine u godinu redale kao na traci, dojma smo da im se svaki puta iznova sve više veselio. Ne, nije se on veselio zbog pukih zemljaskih priznanja ili materijalnih nagrada, veselio se vašem-našem veselju.  S vremenom se zaljubio u onaj adrenalin kada razdragano mnoštvo simpatizera, prijatelja i članova obitelji u glas pjeva: „ Neka pati koga smeta, Ćurdušić je prvak svijeta“.

Beg nikad nije bio cicija

I uistinu, bio je prvak. Pobjednika je lako prepoznati. I dok su ostali natjecatelji vrijedno smišljali dvije, tri pripovijetke tijekom cijele godine, pokojni Ćurdušić redao je pripovijetke i dosjetke čak i u revijalnom dijelu. Beg nikad nije bio cicija. Nije pripovijetke ljubomorno čuvao za neka druga vremena i neke druge trofeje, nije bio ‘lak na obaraču’ zato da trajno obeshrabri konkurenciju za njegova života, nije ni zato što je ušao u zenit života i što je eventualno osjećao da mu ne preostaje još mnogo vremena. Samo je volio smijeh.

Zarazno se smiješio i onda kada su zajedno, kultni voditelj manifestacije i pokojni Vladar, sada već daleke 2006. godine, prozivali na pozornicu lažnog pobjednika shodno njihovom i duhu natjecanja, jednakim intezitetom se smiješio i onda kada su ga naknadnom ispravkom vraćali na tron uz slavodobitnu pjesmu i skandiranje okupljenih.

Lako je zadobijao simpatije neutralnih posjetitelja. Oni jednostavno brzo osjete tu vibru, emociju, pripadnost, zajedništvo i nonšalantnost pobjednika, a tipično ljudski je stajati na strani pobjednika.

Da jabuka ne pada daleko od stabla dokazao je ovogodišnji pobjednik, njegov sin Marinko, koji je  i nakon smrti oca nastavio čuvati obiteljsku tradiciju, ne samo u sudjelovanju u ovoj neobičnoj manifestaciji, već i zadržati primat u pobjeđivanju. Na taj način dodatno je osnažena uloga obitelji Šarić u popularizaciji ovog natjecanja.

Neka mu je hvala za sve trenutke u kojima nas je usrećivao i razveseljavao,  za brojne pripovijetke, dosjetke, humoreske i pošalice.

Prvače, pamtiti ćemo te po šalama tvojim.

Počivaj u miru!

PRIPOVJETKA 1:

Svidila se meni jedna cura Ruže, pa ja poš’o k njoj. A ona meni kaže: ‘Vinko, kada upalim sviću na prozoru, ti dođi. A ako ne vidiš sviću da gori, znači da sam drugog naručila, pa ne dolazi da se ne bi pomlatili‘. I tako jednu večer odlučio ja otići do Ruže. Bila velika pomrčina, ništa se nije vidilo. Kad sam doš’o do njezine kuće, čujem ja kako kopa netko pijesak. I dok sam podig’o glavu da vidim gori li svića, upade ja u nekakvu rupu. Pođe me netko degenječit. Pa tučem ja njega, a tuče i on mene, i tako dok nam nije dodijalo oboma. Vičem ja njemu: ‘Javi se, bolan, reci jesi to i ti poš’o kod Ruže?!‘ A on neće da se javi, pa opet, udri šakama, on mene, a ja njega. Kad odjednom, on se odmače od mene, iskoči i tada se oglasi. Kad ja pogledah, a ono magare. Ispade da sam se tuk’o s magarcem. Ajd’ nema veze, mislim se u sebi. Izaš’o ja, pa se i ja s njim oglasio. I onda sam pozv’o Ružu: ‘Ruže moja, evo ti došli prosci.‘

PRIPOVJETKA 2:

Krenuli mi pijani iz svatova, pa se kasnije sitili da nismo na rastanku poljubili mladu, što je kod nas običaj. Kad tamo, ona legla, a mi zovemo da nam otvori kako bi je poljubili. Ona veli da nemere izać jerbo se skinula za spavanje, pa da se more s nama izljubit kroz prozor. Pristali mi, pa ja krenem prvi i poljubim mladu u onom mračilu, onda je poljubi Pere, pa Jure. Kad smo krenuli nazad, ja velim:  “Dobro ti je Matko razbuca mladu, još mi puna usta kose.”

– Issa ti draga, koliki su obrazi u mlade, a nema nosa nikako, doda Pere.

– A smrdi joj, brte, iz usta ka iz guzice, veli Jure.

I odma se sva trojica dositili šta smo ljubili. Bila bećar ta mlada pa nam kroz prozor izbacila golu stražnjicu.