Jezero Blidinje smješteno je na 1184 mnv, u jugozapadnome dijelu Dugoga polja, u prostoru koji se naziva Polja ili Planina ili jednostavno Park prirode Blidinje. Ono je najveće prirodno jezero u BiH površine od 3 do 6 km2, ovisno o dijelu godine u kojem se promatra.
Njegova najveća dubina pri najvišem vodostaju je 3 do 4 mu središnjem i sjeveroistočnom dijelu. Sama dolina u kojoj se jezero nalazi je morenskog, odnonsno ledenjačkoga podrijetla, no jezero je prema najrelevantnijim izvorima nastalo djelovanjem ljudskoga faktora prije otprilike 130-140 godina. Naime, prema dostupnim izvorima, Blidinje jezero se prvi put spominje oko 1885. godine, a po prvi puta se našlo na zemljovidu izrađenom 1887. godine, za vrijeme Austro-Ugarske vlasti u BiH. Sve do toga vremena, u sjeveroistočnome dijelu prostora u kojem se danas nalazi Blidinje postojala je tek lokva za napajanje stoke, tzv. blinja, te močvarno tlo oko nje, a u neposrednoj blizini se nalazio ponor koji je onemogućavao akumulaciju većih količina vode u polju ispred njega. Budući da je prostor Planine u tim vremenima, a i prije, a i kasnije služio kao spas za stotine ljudi i tisuće grla stoke od nesnosnih ljetnih vrućina u donjoj Hercegovini, konstantno se javljala potreba za vodom kako bi se spomenuta stoka pojila.
Legenda o dva brata
U tim vremenima se došlo na ideju zatvaranja spomenutoga ponora u Ivan docu kako bi se nakon otapanja snjegova i proljetnih kiša, neposredno pred „izlazak u Planinu“ akumulirale dovoljne količine vode za normalno odvijanje ljetnoga života u Planini. Prema izvorima, ponor se često znao začepiti nanosima trave, granja, borovih iglica, zemlje i sl., što bi izazvalo plavljenje terena, no budući da je polje na kojem danas leži jezero u to vrijeme bilo u privatnome vlasništvu, te se kao takvo konstantno kosilo i obrađivalo, vlasnici spomenutoga bi ponore čistili i ispuštali vodu s polja. To je bila jedna od prepreka stalnome zatvaranju ponora i stvaranju za život neophodne akumulacije. S vremenom je ipak došlo do trajnog zatvaranja ponora.
Naime, prema dostupnim izvorima, Blidinje jezero se prvi put spominje oko 1885. godine, a po prvi puta se našlo na zemljovidu izrađenom 1887. godine, za vrijeme Austro-Ugarske vlasti u BiH.
O nastanku Blidinja postoje brojne priče i legende, a jedna od njih kaže kako je Jezero prije bila ravnica, a u kraj te ravnice živjela su dva brata. Cijelo polje na kojem se danas nalazi Blidinje bilo je njihovo, orali su ga i kosili te od toga živjeli. Vremenom su se obojica oženili, ali žene im se nisu podnosile te je između njih ubrzo nastala svađa. Braća se nisu obazirala na ženske razmirice niti su dopuštali da to remeti njihov odnos. Budući da je sada svaki imao svoju obitelj, odlučili su podijeliti zemlju i kuću. Učinili su to prema starinskome običaju gdje je mlađemu bratu pripao manji komad zemlje i kuća, a stariji je vrijednost kuće nadoknadio većim komadom zemlje.
Ubrzo je stariji brat na drugome kraju polja izgradio kuću i odijelio svoj dio polja. To je kod žene mlađega brata izazvalo srdžbu i zavist te je konstantno od muža tražila da prisvoji dio bratove zemlje tako da oba imaju podjednako. U svome naumu je i uspjela. Kada je došlo proljeće i vrijeme za oranje polja, mlađi brat je sa svojim plugovima odorao i dobar dio bratove zemlje. Kada je stariji brat izišao na polje orati svoj dio, vidio je što je učinjeno i shvatio tko stoji iza svega. Sreo se s bratom istoga dana te mu rekao: „Kad ti je tvoj dio već mal i kada uzimaš od mojega, dabogda se cijelo ovo polje pretvorilo u jezero.“ Prema legendi, to se i dogodilo. Počele su padati kiše, a ponori u koje je tekao potok su se zatvorili te se polje nalilo vodom.
Sve se to dogodilo uoči Ivanjdana. Sada siromašna braća su se raselila, jedan je otišao u Kongoru, a drugi u Doljane, svaki sa svojom obitelji, da bi se nakon nekog vremena pomirili. Ženu mlađega brata, onu koja je dovela do svađe snašla je zaslužena sudbina. Prema legendi, jednoga dana dok je čuvala ovce na Vranu oko nje se digao velik vjetar i stvorio vrtlog koji ju je odnio. Neki opet kažu kako su je odnijele vile ili kako je to pak njihovo djelo. No, svi se slažu u jednome, a to je da se jezero svake godine uoči Ivanjdana uznemiri i uzdrma, bez obzira ima li vjetra ili ne. U Blidinju danas obitavaju dvije vrste ribe, a to su kljen i oštrulj te jedna vrsta raka. Jezero Blidinje od svoga postanka je najvažniji dio Planine, ono je osiguravalo život stotinama ljudi i tisućama stoke koji su tražili spas od nesnosnih vrućina u svježini Planine. O bitnosti samoga jezera govori i činjenica da danas Park prirode nosi njegovo ime, Park prirode Blidinje.