Hajdučke Vrleti – san jednog vizionara 

Priča o Vladaru Hajdučke Republike počinje, mogli bi reći, dosta jednostavno. Vinko Vukoja – Lastvić rođen je 7. prosinca 1952. godine u Rakitnu, kao prvo dijete Ive i Stipe Vukoje. Tu završava prvih šest razreda osnovne škole, ne uključujući 2 razreda naknadno položena 11 godina poslije, 1976.  Marljivost i upornost bile su njegove odlike još od ranog djetinjstva. U radničkoj obitelji kakva je njegova bila, oduvijek je pokazivao veliku volju za radom. Budući da su imali puno zemlje i obiteljsku kuću na nedaleko udaljenom Blidinju, ljeta je provodio gore pomažući svojima.

Malo mjesto poput Rakitna Vinku nije moglo pružiti sve ono za čime je težio. 1975. ; sa 23 godine odlazi raditi za sarajevsku Hidrogradnju, koja je između ostalog djelovala i u Čapljini gdje je Vinko jedno vrijeme boravio i radio. Nemiran duh odvodi ga u Libiju nakon par godina, gdje se zapošljava kao prijevoznik. Dvije godine života vani utjecale su uvelike na njegovo iskustvo i daljnje životne izazove. Ljubav prema rodnoj Hercegovini presudila je 1980.  kada se Vinko vraća u Mostar. Zapošljava se u Autoprevozu  Mostar  kao profesionalni vozač, gdje će provesti idućih nekoliko godina. 1987. godine Vinko prvi put dolazi u rodno Rakitno, nakon 12 godina izbivanja, ovoga puta pun novih znanja i iskustava. Nastavlja živjeti u Mostaru, sada kao zaposlenik Rudnika mrkog uglja , ponovno kao profesionalni vozač. Međutim, usporedno s time, počinje se baviti još jednom djelatnošću, za koju je bio prirodno nadaren. Bilo je to uređenje interijera objekata. Ideja mu nije nedostajalo, a klijenata je bilo sve više. Radio je neviđenom voljom i upornošću,  danonoćno.

Po izbijanju rata, kao i većina muške populacije tada, odlazi na prvu crtu braniti svoju zemlju i svoj narod. I u tom razdoblju nastavio se baviti interijerima, naravno manjim intenzitetom nego prije- zbog vladajuće situacije.

Oaza duha u planinskoj pustinji

Međutim, 1996. godine u još svježim ranama obavijenom Hercegovinom, Vinko donosi novu odluku – gradnju motela na Blidinju. U vremenu kada je taj dio zemlje bio obična pustinja, bilo je poprilično riskantno uopće pomisliti na takvo što,  financijski nemoguće za njegove uvjete, a i prema mnogima bez ikakve šanse za uspjeh u budućnosti. Blidinje je bilo kraj kuda se rijetko prolazilo, a još manje tu ostajalo – ali to Vinka nije spriječilo u njegovim namjerama. Na čuđenje svoje vlastite obitelji, a zatim i svih prijatelja pa i slučajnih prolaznika, Vinko počinje gradnju motela Hajdučke Vrleti, bez struje, vode i građevinskog materijala u krugu od više od 30 km. I što je najzanimljivije, bez velikog početnog kapitala, ali srcem i ogromnom ljubavlju za ovim krajem koji je zavolio još kao dječak. Iako skeptični, ljudi su mu pomagali. Nakon 3 godine gradnje, uz najveću podršku svoje supruge Albine i mnogobrojnih prijatelja kojih je imao kao malo koji čovjek , 5. lipnja 1999. godine Vinko otvara još uvijek nedovršen motel Hajdučke Vrleti – objekat koji danas predstavlja sinonim za Blidinje. Dokazajući svima da misli ozbiljno, on podiže ovaj kraj na višu razinu. Počele su sezone skijanja, izgradilo se stotine vikendica, a za njegovo djelo pročulo se svugdje.

Hajdučka Republika Mijata Tomića   

No tu nije stao. 5. lipnja 2002. godine Vinko osniva Hajdučku Republiku Mijata Tomića; potaknut vlastitim idealima i vođen činjenicom da jurisdikciju nad ovim teritorijem ne prihvaćaju ni jedna od tri hercegovačke županije. Sebe proglašava Vladarem, a imenuje i ministre među kojima su najzanimljiviji oni za nejasnoće, propale prijevoznike, nježniji spol, neriješene slučajeve, neženje, i tako redom. Glavnim gradom proglašava upravo Hajdučke Vrleti, a Republici kao pravoj i suverenoj utemeljuje novčanu valutu, himnu i zastavu. Valuta je kubura, a himna ganga „Sv. Ante platit ću ti misu samo kaži koji naši nisu“.

Kontinuirana slavlja i fešte

Iste godine Vladar priključuje struju svojoj Republici, uz veliko slavlje i pečenog vola od  1 200 kg, te 1000 litara vina za svoje uzvanike. Počinje i asfaltiranje glavne državne ceste ove bajkovite Republike. Ovi potezi osigurali su Vinku i njegovim Vrletima veliki značaj u povećanju popularnosti Blidinja. Neiscrpna volja i marljivost, te ljubav prema onome što radi bili su njegova vodilja.

Pored brojnih slavlja i fešti koje su se kontinuirano događale u Hajdučkim Vrletima, Vinko je 2003. godine utemeljio u svijetu jedinstvenu manifestaciju pod nazivom „Dobro slaži i ostani živ“; amatersko natjecanje poštenih ljudi u laganju u kojem se najbolji nagrađuju domaćim pršutom i vinom. Od te godine manifestacija postaje tradicionalna i održava se svake prve subote u studenome.

OFF road utrke

Svestran kakav je bio, volio je planinske terene i šumske puteve pa je u sebi gajio ljubav prema off road športu s džipovima. Uključio se u Auto-moto savez BiH i počeo organizirati rally-e koji su svake godine počeli okupljati sve više i više zaljubljenika u taj sport iz cijele BiH, pa čak i Srbije, Hrvatske te Slovenije.

Tako je Vinko Blidinju priskrbio još jedan vrlo važan; nezaobilazan događaj te privukao još šire generacije ljudi u ovaj kraj. Hajdučke Vrleti su  postale prepoznatljivi brend uz koji se veže bezbroj zanimljivih događanja i stvari, i tako nenametljivo zauzele visok status kako kod domaćih, tako i kod stranih posjetitelja.

Prerani rastanak i vječna uspomena

Na veliku žalost njegove obitelji, rodbine i brojnih prijatelja, Vinkovo hajdučko srce ipak nije moglo pobjeći od tužne sudbine. 16. listopada 2009. godine nesretnim slučajem neposredno pored objekta u koji je uložio svoj život, između Vrana i Čvrsnice koje je toliko volio ; u njegovoj Republici, prestalo je kucati veliko srce vizionara ovoga kraja, čovjeka koji je živio za Blidinje. Ostala je velika tuga i praznina u srcima svih onih koji su ga imalo poznavali, a posebno u srcima najbližih.  Nakon njegove smrti, njegovo djelo su nastavile supruga Albina i kćer Marija.