Hajdučke Vrleti – san jednog vizionara
Priča o Vladaru Hajdučke Republike počinje, mogli bi reći, dosta jednostavno. Vinko Vukoja – Lastvić rođen je 7. prosinca 1952. godine u Rakitnu, kao prvo dijete Ive i Stipe Vukoje. Tu završava prvih šest razreda osnovne škole, ne uključujući 2 razreda naknadno položena 11 godina poslije, 1976. Marljivost i upornost bile su njegove odlike još od ranog djetinjstva. U radničkoj obitelji kakva je njegova bila, oduvijek je pokazivao veliku volju za radom. Budući da su imali puno zemlje i obiteljsku kuću na nedaleko udaljenom Blidinju, ljeta je provodio gore pomažući svojima.
Malo mjesto poput Rakitna Vinku nije moglo pružiti sve ono za čime je težio. 1975. ; sa 23 godine odlazi raditi za sarajevsku Hidrogradnju, koja je između ostalog djelovala i u Čapljini gdje je Vinko jedno vrijeme boravio i radio. Nemiran duh odvodi ga u Libiju nakon par godina, gdje se zapošljava kao prijevoznik. Dvije godine života vani utjecale su uvelike na njegovo iskustvo i daljnje životne izazove. Ljubav prema rodnoj Hercegovini presudila je 1980. kada se Vinko vraća u Mostar. Zapošljava se u Autoprevozu Mostar kao profesionalni vozač, gdje će provesti idućih nekoliko godina. 1987. godine Vinko prvi put dolazi u rodno Rakitno, nakon 12 godina izbivanja, ovoga puta pun novih znanja i iskustava. Nastavlja živjeti u Mostaru, sada kao zaposlenik Rudnika mrkog uglja , ponovno kao profesionalni vozač. Međutim, usporedno s time, počinje se baviti još jednom djelatnošću, za koju je bio prirodno nadaren. Bilo je to uređenje interijera objekata. Ideja mu nije nedostajalo, a klijenata je bilo sve više. Radio je neviđenom voljom i upornošću, danonoćno.
Po izbijanju rata, kao i većina muške populacije tada, odlazi na prvu crtu braniti svoju zemlju i svoj narod. I u tom razdoblju nastavio se baviti interijerima, naravno manjim intenzitetom nego prije- zbog vladajuće situacije.