Albina Vukoja

osoblje-albina
Čudili su se mom pokojnom Vinku što će u ovoj pustoši bez vode i struje. I unatoč svim protivljenjima sa 600 maraka u džepu Vinko je počeo graditi Hajdučke vrleti. Sam uz pomoć prijatelja. Hajdučke su vrleti nakon Vinkove smrti bile zatvorene samo tjedan dana. Ja i kćer Marija, unatoč mnogim prijateljima, ostale smo same. I vrlo brzo shvatile da život treba ići dalje.

Vođeni velikom uzajamnom ljubavlju

“Ljude samo po očima znam. Ako su im oči tople upamtim ih, ako nisu odmah ih zaboravim”, kaže Albina, domaćica-hajdučica prve i jedine republike hajduka na svijetu.

Čudili su se mom pokojnom Vinku što će u ovoj pustoši bez vode i struje. I unatoč svim protivljenjima sa 600 maraka u džepu Vinko je počeo graditi Hajdučke vrleti. Sam uz pomoć prijatelja. Ja i kćerka smo bile u Mostaru, a on više na Blidinju nego s nama.

Znali smo da novac posuđuje od prijatelja za građu potrebnu za gradnju ovog danas što vidite. I danas znam da ih je samo velika uzajamna ljubav u svemu vodila. Vjerovali smo jedno u drugo.

Hajdučke Vrleti – centar blidinjske zimske atrakcije

Poslije tri godine hajdučke vrleti su službeno zaživjele, a Blidinje kao zimsku atrakciju polako su počeli “otkrivati” i naseljavati danas vlasnici stotine sagrađenih vikendica. Zemlja se mogla kupiti za male iznose i mnogi su to iskoristili.

„Kao djevojčica Marija je vikendom dolazila sa mnom na Blidinje i na gajbama od pića prala čaše, a već s osam godina posluživala je gostima piće. A onda sa sedamnaest, kad je otac poginuo, preuzela je sve poslove. I nije bilo lako jer nakon očeve smrti trebalo je donijeti odluku, nastaviti ili ostati u Mostaru i krenuti životom koji su živjeli njeni vršnjaci.“

Tada sam joj dala na izbor da sama donese odluku, čak sam joj sugerirala da izabere život u gradu i nastavi studirati. U jednom trenutku naljutila se na mene kako uopće mogu dvojiti.

Hajdučke su vrleti nakon Vinkove smrti bile zatvorene samo tjedan dana. Ja i kćer Marija, unatoč mnogim prijateljima, ostale smo same. I vrlo brzo shvatile da život treba ići dalje. Polako su počeli dolaziti gosti, a ja sam svaku zarađenu marku ostavljala i vraćala dugove. A nije bilo nimalo lako jer pokojni Vinko ostavio je iza sebe dugove, sve uredno zapisano u jednoj bilježnici.